Kategorija:web stranice članova odsjeka

Preddiplomski kolegiji
Suvremeni engleski jezik 1 i 2

Više informacija na web stranici Hrvatskog društva sveučilišnih lektora:

https://hdsl.hr/biografija-marko-majerovic

Preddiplomski kolegiji
Suvremeni engleski jezik 1 i 2

Više informacija na web stranici Hrvatskog društva sveučilišnih lektora:

https://www.hdsl.hr/biografija-anda-bukvic-pazin

Biografija

Preddiplomski kolegiji
Suvremeni engleski jezik 1
Prijevodne vježbe

Diplomski kolegiji
Područja prevoditeljske djelatnosti

Biografija

Diplomski kolegiji
Lingvistički seminar: Semantika
Leksikologija i leksikografija
Kognitivna lingvistika i prevođenje

Janja Čulig Suknaić rođena je 1986. godine u Zagrebu. Pohađala je II. gimnaziju nakon koje je upisala Filozofski fakultet u Zagrebu. Godine 2011. diplomirala je na Odsjeku za anglistiku i na Odsjeku za povijest umjetnosti. Godine 2012. je upisala Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i godine 2014. zaposlena na Odsjeku za anglistiku kao asistentica. Godine 2020. obranila je doktorsku disertaciju naslova “Antonimija kao pojmovna kategorija značenjske suprotnosti u engleskome i hrvatskome jeziku”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Milene Žic Fuchs i prof. dr. sc. Miloša Judaša s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2021. na Odsjeku za anglistiku je zaposlena kao poslijedoktorandica.
Drži nastavu na kolegijima Leksikologija i leksikografija i Lingvistički seminar: semantika. Kao doktorski student je sudjelovala na međunarodnim ljetnim školama, poput Radboud Summer School of Cognitive Neuroscience, te konferencijama poput Figurative Thought and Language na kojoj je osvojila jednu od nagrada za najbolje mlade znanstvenike.
Članicom je Hrvatskog filološkog društva te je akademske godine 2017./2018. bila voditeljicom Zagrebačkog lingvističkog kruga.
Članicom je istraživačke skupine pod voditeljstvom prof. dr. sc. Ide Raffaelli unutar Znanstvenog centra izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost pri Hrvatskom institutu za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Kao članica istraživačke skupine bavi se jezičnim pitanjima vezanima uz razvoj ljudskoga mozga. Primarno područje znanstvenog interesa je semantika, osobito značenjski odnosi.

Opširnija bibliografija:
https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/351783

Dr. Ellen Elias-Bursać
The American Literary Translators Association
Vice President, 2016-2019

Ellen Elias-Bursac has been translating novels and non-fiction by Bosnian, Croatian, and Serbian writers since the 1980s. She won the National Translation Award for her translation of David Albahari’s novel Götz and Meyer in 2006. Her book Translating Evidence and Interpreting Testimony at a War Crimes Tribunal: Working in a Tug-of-War was given the Mary Zirin Prize in 2015.

More info at http://www.literarytranslators.org/about/governance/board-directors

Bićanić, Sonia (rođena Wild), anglistica (Kenley, Surrey, Velika Britanija, 3. I. 1920). Anglistiku i jugoslavenske književnosti diplomirala 1952. Doktorirala englesku književnost u Oxfordu 1959. Od 1953. do 1991. predavala englesku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica knjige Socijalna i kulturna povijest Britanije (A Social and Cultural History of Britain: 1688–1981, 1982), te mnogobrojnih studija o engleskoj književnosti, društvu i kulturi Velike Britanije, stilistici i teoriji diskursa, kao i udžbenika za učenje engleskog jezika.
(iz Hrvatske enciklopedije)

In memoriam Sonia Wild Bićanić (1920.-2017.)

Poznavati Soniju Wild Bićanić na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za anglistiku, bila je osobita čast i privilegij, tim osobitija jer je Sonia sa sebi svojstvenim engleskim smislom za mjeru i za javni prostor bila nesklona presezanju prema časti i privilegijima. Učiti od Sonije značilo je možda ponajprije upravo to: učiti o engleskoj kulturi kao kulturi javnoga prostora i javnoga djelovanja, s posebnim smislom za odnose i sa zdravom skepsom prema golom osobnom interesu. I zbog toga se svi mi, njezini kolege i njezini studenti, opraštamo danas od Sonije s dubokim dugom, kojega najčešće nismo ni svjesni, jer ga Sonia nije ni pokušavala naplatiti.

O tome mogu svjedočiti iz prve ruke, kao Sonijina studentica i poslije, kao njezina kolegica, nakon što je Sonia nesebično priskočila Odsjeku u pomoć i nakon odlaska u mirovinu. Tako se dogodilo da smo dijelile istu sobu na fakultetu i kad me ispitivala viktorijansku književnost na drugoj godini studija, i u času kad sam sama počinjala predavati viktorijansku književnost, novim generacijama studenata. Sve je te godine pamtim po istome: po prekrasnoj kameji na košulji, tik ispod vrata, i po živoj iskri u nasmijanim očima uvijek i unaprijed zainteresiranima za svijet oko sebe. Zato sam dojma da ni naša viktorijanska veza nije slučajna i nevažna: viktorijanci o kojima mi je Sonia predavala bili su prije svega živo zainteresirani za svijet, ne toliko svjetski putnici koliko ljudi od svijeta i za svijet, s empirističkim smislom za detalj. Nezaboravan mi je ostao Sonijin užitak u Browningovoj pjesmi „Love Among the Ruins“ – „Ljubav među ruševinama“ – užitak koji je u velikoj mjeri bio zapravo browningovski: dok nam je, kao studentima, čitala tu pjesmu, Sonia je neskriveno uživala u njezinu ritmu i muzici njezina jezika jednako kao što je Browning zagovarao ljubav i u ruševinama, osobito u ruševinama. I zato su Sonijina predavanja o viktorijanskoj književnosti bila ustvari predavanja o engleskoj modernosti; bila su to predavanja o svijetu koji nam se otvara kao zadaća i kao polje djelovanja, i kad je urušen i kad je neurušen, ne sutra nego danas, ne drugdje nego ovdje, sa svakim svojim detaljem.

Kao Sonijina studentica, to sam pokušala naučiti; kao njezina kolegica, to sam naučila pokušavati. Kao njezina čitateljica, to sam osvijestila kao akademski zadatak. Dopustite mi da od Sonijinih autorskih tekstova izdvojim dva: njezinu knjigu o putopisima britanskih putnika Dalmacijom od 1757. do 1935, i njezine memoare pod naslovom Dvije linije života. U obje te knjige Sonia ispituje mjesta gdje se književnost i svijet dodiruju i međusobno uvjetuju, a granice je nemoguće i nepotrebno ucrtavati. Pritom je ona sama nalik na britanske putnike Dalmacijom: njezini memoari pripovijedaju o Soniji Wild, Engleskinji koja odrasta upravo 1920-ih i 30-ih, da bi u jeku Drugoga svjetskog rata, kao pripadnica Britanske vojske, zbog ljubavi i braka odlučila nastaviti život u nepoznatome, stranom prostoru kojim putuju i koji istražuju njezini putopisci, prostoru gdje se dodiruju antičke Dalmacija i Panonija.

Naravno, upravo je to velika Sonijina tema: život između Engleske i Hrvatske, ali život u objema. Ipak, taj život u objema bio je Soniji jamstvo da će živjeti ne i u jednoj i u drugoj, nego prije svega u svijetu kao takvome, u svijetu koji je izazov i koji je izazovan. I stoga mi se čini da je središnji događaj Sonijinih memoara zapravo Drugi svjetski rat, kao svjetski rat: to je događaj koji je Soniju dokraja suočio sa svijetom, svijetom browningovskih razvalina jednako kao i sa svijetom browningovskih ljubavnika, i pred nju postavio zadatak neodgodivog praktičnog angažmana, bez roka trajanja. To je ujedno njezina lekcija nama, bez roka trajanja: ona kaže da je javna odgovornost ustvari istinska osobna odgovornost, i da je osobna odgovornost a priori javna i politička. I zato naš zajednički anglistički hodnik, draga Sonia, bez tebe ne bi bio doista anglistički. Hvala ti: za jučer, za danas i za sutra.
Tatjana Jukić

Biografija

Istraživački interesi
proces ovladavanja jezikom; rano usvajanje stranog jezika; individualne razlike u ovladavanju jezikom; obrazovanje nastavnika stranih jezika

Diplomski kolegiji
Poučavanje engleskog kao stranog jezika
Praksa 1
Praksa 2

Radovi

– Čengić, J. (prihvaćeno za objavljivanje). Young L2 Learners Oral Production Skills: Does Vocabulary Learning Ability Count? U D. Karoulla-Vrikki i L. Lopriore (Ur.) Oracy Acquisition and Development in Early Second Language Learning: Voices from Diverse International Contexts. Multilingual Matters.
– Čengić, J. (2022). Moyer, Alene (2021). The Gifted Language Learner: A Case of Nature of Nurture. New York, Cambridge University Press. ISBN 978-1-108-71086-2 Strani jezici 51(1), 127 -130.
– Čengić, J., i Erk, M. (2022). Assessment practices of EFL teachers in Croatia: How do we go about young learners? U S. Papadopoulosi Chiper (Ur.). International Current Trends in Applied Linguistics and Pedagogy. Newcastle: Cambridge Scholars Publishing.

Opširnija bibliografija:
https://www.bib.irb.hr/pretraga?operators=and|%C4%8Cengi%C4%87,%20Jasenka%20%2834243%29|text|profile

AMTB_UPITNIK_MIHALJEVIC

Biografija
Hrvoje Tutek studirao je engleski i hrvatski jezik te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te Sveučilištu Duke u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2012.-2015. radio je na projektu Njemačke znanstvene zaklade  Globalization and Literature. Representations, Transformations, Interventions na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu u sklopu kojeg dovršava doktorsku dizertaciju. Suradnik je na projektu Kulturna povijest kapitalizma: Britanija, SAD, Hrvatska Hrvatske zaklade za znanost. Zaposlen je kao asistent na Katedri za amerikanistiku.
Doktorat 2022.

Područja istraživanja
Materijalistička teorija kulture, historiografija i sociologija kulturnih formi, modusi reprezentacije svjetskog sistema u književnosti, proizvodnja kulture u Sjedinjenim Američkim Državama u 20. i 21. stoljeću te u domaćoj postsocijalističkoj tranziciji. 

Preddiplomski kolegiji
Uvod u studij engleske književnosti 1
Uvod u studij engleske književnosti 2
Američki modernizam
Američki postmodernizam i popularna kultura

Odabrana bibliografija

Uredničke knjige:

– Gupta, Suman, Jernej Habjan i Hrvoje Tutek, ur. Academic Labour, Unemployment and Global Higher Education: Neoliberal Policies of Funding and Management. London: Palgrave Macmillan. 2016.

Članci i poglavlja u knjigama:

– “Formalistička estetika i nacionalni identitet: prilog materijalističkoj analizi hrvatske humanistike u tranziciji”. Inačice materijalizma: zbornik radova. ur. Borislav Mikulić i Mislav Žitko. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U tisku, 2017.

– “The Institutional Framework of Post-Socialist Literary Production: Literature as Creative Writing”. The Errant Labor of the Humanities: The Festschrift Presented to Stipe Grgas on the Occasion of His 65th Birthday. ur. Jelena Šesnić, Borislav Knežević, Sven Cvek, Hrvoje Tutek. Zagreb: FF Press. U tisku, 2017.

– “Dwelling in the Apocalypse: Capitalist Modernity, Antimodernism, Zombies”. Journal for French and Francophone Philosophy. Special Issue Dwelling in a Global Age. U tisku, 2017.

– “Academics as Workers: From Career Management to Class Analysis and Collective Action”. Academic Labour, Unemployment and Global Higher Education: Neoliberal Policies of Funding and Management. ur. Suman Gupta, Jernej Habjan i Hrvoje Tutek. London: Palgrave Macmillan. 2016.

– “The Form of Resistance: Literary Narration and Contemporary Radical Political Experience”. Globalizing Literary Genres: Literature, History, Modernity. ur. Jernej Habjan i Fabienne Imlinger. New York: Routledge. 2016.

– “Novel, Utopia, Nation: A History of Interdependence”. Canadian Review of Comparative Literature. Special Issue Novel beyond Nation, 42.4 (2015).

Biografija

Istraživački interesi
hrvatsko-engleski bilingvizam i jezični kontakt u Hrvatskoj i inozemstvu, jezične ideologije, kritički pristupi jezičnoj politici i planiranju

Preddiplomski kolegiji
Sintaksa engleskog jezika 1: vrste riječi

Diplomski kolegiji
Sociolingvistika (lingvistički smjer)
Sociolingvistika (prevoditeljski smjer)

Odabrana bibliografija
• Starčević, Anđel, Kapović, Mate i Daliborka Sarić (2023) Prescriptivism in Croatia. U Beal, Joan C., Lukač, Morana i Robin Straaijer (ur.) The Routledge Handbook of Linguistic Prescriptivism. London, New York: Routledge. 386-404.

• Starčević, Anđel, Kapović, Mate i Daliborka Sarić (2019) Jeziku je svejedno. Zagreb: Sandorf.

• Kapović, Mate, Starčević, Anđel i Daliborka Sarić (2016) O preskripciji i preskriptivizmu u Hrvatskoj. U Kryzan-Stanojević, Barbara (ur.) Jezična politika između norme i jezičnog liberalizma. Zagreb: Srednja Europa. 45-67.

• Starčević, Anđel (2016) Govorimo hrvatski ili ’hrvatski’: standardni dijalekt i jezične ideologije u institucionalnom diskursu. Suvremena lingvistika. 42/81, 67-103.

• Kalogjera, Damir i Anđel Starčević (2016) The Native Speaker: A Glance at Some Issues in the Debate. U Zovko Dinković, Irena i Jelena Mihaljević Djigunović (ur.) English Studies from Archives to Prospects. Volume 2 – Linguistics and Applied Linguistics. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing. 114-148.

• Starčević, Anđel (2016) Trenirka, diktafon i “iskrivljen hrvatski”: metodološki izazovi sociolingvističkog intervjua i sudioničkog promatranja. U Udier, Sanda Lucija i Kristina Cergol Kovačević (ur.) Metodologija i primjena lingvističkih istraživanja. Zagreb: Srednja Europa. 3-17.

U medijima:
Emisija Zakon o hrvatskom jeziku, standard, šizoglosija. 1/1/2024.
Podcast Bliski susreti jezične vrste:
https://open.spotify.com/episode/2HeJWQo4ZYKtjII9vP97tl
Tribina Litterarum translatio posvećena prijedlogu Zakona o jeziku. 27/11/2023.
U organizaciji Društva hrvatskih književnih prevodilaca:
https://youtu.be/4BFslTXzLwo?si=IJ0c2kUGA63oJHNs
Emisija Kulturni štab (VIDA TV), Treba li jeziku zakon? 25/9/2023:
https://youtu.be/Vpatcy-TTeg?si=TkBqiiAs7RZZkmjE
Emisija Kulturni skalpel, Zakon o jeziku, 14/09/2023, Yammat FM:
https://www.mixcloud.com/yammatFM_shows/kulturni-skalpel-zakon-o-jeziku-1492023/

Opširnija bibliografija:
https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=269051

Rudolf Filipović  1916-2000
IN MEMORIAM

Prije točno godinu dana, 2O. prosinca 2000., nakon teške bolesti koja je trajala ne više od dva mjeseca,preminuo je, u 84. godini  Rudolf Filipović, istaknuti anglist. Njegov odlazak  nije za našu jezikoslovnu zajednicu samo gubitak umirovljenoga sveučilišnog nastavnika, koji se bio oslobodio napornih predavanja, ispita i administracije da bi se u tišini,”osami i slobodi”  usredotočio isključivo na  svoj znanstveni interes, već  gubitak aktivnog voditelja i suradnika nekoliko znanstvenih projekata međunarodnog značaja, voditelja i predavača postdiplomskih studija lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i mentora, savjetodavca i prijatelja  njegovih mlađih kolega, kojima je uvijek bio na usluzi i za koje je njegov telefon bio otvoren svaki dan do 12 sati u noći. Kad znanstvenik u tim godinama dočeka da ga mlađi kolege cijene, ne iz puke kurtoazije, već zbog njegova znanja i akademskoga iskustva, onda je to izvanredan osobni privilegij. On ga je zaradio marljivošću, odgovornim radom i potpunom posvećenošću  anglistici , lingvistici i organizaciji znanstvenoga rada. U tome ga je podupirala odlična fizička kondicija, bistar um, a, dok je bila na životu, i njegova supruga Zvonka. Rodio se u Zlataru, u obitelji suca, kao jedno od četvero djece, maturirao u Sremskoj Mitrovici, diplomirao engleski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940. g. u prvoj generaciji diplomiranih anglista. Znao nam je reći da ga je brat ondje  sasvim slučajno upisao, jer je namjeravao studirati pravo, ali kako je tamo nešto zapelo oko dokumenata, brat se uspeo kat više i  upisao ga na Filozofski fakultet. Došao je rat iz kojega je izvukao živu glavu, iako ga je zahvatila vojna obveza, pa je bio dospio, s većim brojem diplomiranih zagrebačkih studenata u časničku školu u Stockerauu, u Austriji.  Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945.g.  postavljen je za asistenta Filozofskoga fakulteta.  Ubrzo je dobio  britansku stipendiju, te je akademsku godinu 1945/46. proveo na Sveučilištu u Sheffieldu, studirajući lingvistiku i dijalektologiju i na Sveučilištu u Londonu, gdje se na Fonetskom odsjeku  Daniela Jonesa upoznao s njegovim fonetskim učenjem. Pretpostaviti je da je tu prvi put došao u dodir s jednom od koncepcija fonema i s praktičnom primjenom koju je ta koncepcija nudila, kad se uspoređuju fonemski inventari različitih jezika.S tim će se uvidom poslije koristiti u svojim teoretskim i praktično usmjerenim  radovima.  Ostao je dugo u prijateljskim odnosima s nekoliko učenika Daniela Jonesa,osobito s njegovim nasljednikom profesorom A.C. Gimsonom, pa je to poznanstvo, nama, Filipovićevim učenicima, vrijedilo da nam se otvore vrata toga Odsjeka kad smo i sami ondje dospjeli studirati. No nisu to bila jedina akademska vrata,koje je otvaralo ime Rudolfa Filipovića. Dvojicu nas je  iz današnjeg Odsjeka za anglistiku primio pod svoje mentorstvo istaknuti engleski gramatičar Randolph Quirk, jer je uvažavao Filipovićeve preporuke. Međutim, u svojoj doktorskoj disertaciji Filipović se nije poslužio lingvističkim spoznajama nego je ostao na području šire filologije, na povijesti dodira engleske i hrvatske književnosti, što bi se danas podvelo pod povijesno-kulturalne studije. Doktorirao je na temi “Odjeci engleske književnosti u Hrvatskoj u 19.stoljeću”. To mu je  područje , koje dotada nije bilo sustavno istraženo, sugerirao profesor Torbarina, osnivač anglistike na Filozofskome fakultetu, negdašnji član ovoga akdemijina razreda, i sam upućen u istraživanja takvih odjeka u hrvatskoj književnosti ranijih razdoblja.Usput spominjem da je istraživanja započeta u radu na doktorskoj disertaciji Filipović nadopunjavao godinama, tražeći podatke u našoj zemlji i u knjižnici

Britanskoga muzeja,  gdje je provodio dobar dio dana, kad bi boravio u Londonu. Sintezu tih istraživanja objavio je 1972.g. u knjizi “Englesko-hrvatske književne veze”, za koju stručnjaci kažu da je nezaobilazan oslonac  u bilo kojem ispitivanju kulturalnih dodira između Britanije i Hrvatske.

Postavši docentom,  utemeljuje Katedru za engleski jezik.Prije toga postojala je jedinstvena katedra za engleski jezik i književnost,koju je vodio  autoritetom znalca profesor Torbarina, ali nova vremena koja donose povećano zanimanje za sve razvijeniju lingvistiku i njenu primjenu u nastavi engleskoga jezika, tražila  su specijalista. Rudolf Filipović, kako se  uskoro pokazalo, bio je  pravi čovjek za taj posao. Zanimala ga je lingvistička teorija, ali uvijek s obzirom na primjenu njenih spoznaja. Ovdje se treba podsjetiti na činjenicu da poslije Drugoga svjetskoga rata, kad engleski počinje biti sve  važniji svjetski jezik, neophodan za našu međunarodnu komunikaciju, tradicija  nastave toga jezika u hrvatskom školstvu, osim u pomorskim školama, nije praktično postojala. Rudolf Filipović je uvelike pridonio izgradnji nastavničkog kadra za engleski, kako izravnim doprinosom, priređujući udžbenike, tako i razvijanjem katedre za engleski jezik koja je trebala pripremati i nastavnike i nastavnike  nastavnicima. Nekoliko generacija hrvatskih učenika, uključujući i generaciju pisca ovih redova, prvi su dodir s engleskim jezikom doživjele iz Filipovićevih srednjoškolskih udžbenika.Prvi korak k boljem poznavanju toga jezika učinile su s  pomoću njegove gramatike, napisane najprije na hrvatskom (“Gramatika engleskog jezika” 1951), a onda na engleskom (“An Outline of English Grammar”, 1954).Engleske knjige su se čitale i prevodile s pomoću “Englesko-hrvatskog rječnika” (1955), koji je on uredio, prethodno sakupivši tim onda ponajboljih anglista da na njemu rade. Rječnik je kasnije  nadopunjavan i imao je u međuvremenu preko dvadeset izdanja. Posljednje dane svoga radnoga života Filipović je proveo pripremajući novo izdanje rječnika.  Tako možemo reći, bez pretjeravanja, da je R.Filipović odigrao ulogu učitelja engleskoga jezika za cijelu hrvatsku javnost jednoga razdoblja. Bilo mu je ugodno, kad bi povremeno došao u dodir s ljudima drugih životnih putova i kad bi ga  prepoznali kao urednika rječnika s pomoću kojega su naučili engleski ili se njime još uvijek služili. (“Vi ste, dakle, taj Filipović.” )

Boravak  na Fonetskom odsjeku University Collegea u Londonu, kako rekosmo, potaknuo je njegovo zanimanje za fonologiju i fonetiku. Plod toga bila je knjiga “Engleski izgovor ” (1954.) kojom su se godinama koristili on i njegovi asistenti i demonstratori da bi osvijestili i senzibilizirali  studente za specifičnosti izgovora engleskih glasova u usporedbi s hrvatskima. U artikulacijskim opisima engleskih glasova posebno je bilo zanimljivo što se pomagao i izgovorom vokala u hrvatskim dijalektima ako ih je smatrao da su bliži tim glasovima.  U doba kad je kontakt s engleskim živim govorom bio jako ograničen, kad je put u Englesku za hrvatskoga studenta i boravak tamo radi usavršavanja bio luksuzna avantura, a broj  filmova i drugih izvora na engleskom iz kojih se moglo učiti malen, Filipovićevim radom, i trudom njegovih suradnika, studenti su diplomirali  engleski  s dobrim izgovorom kao i solidnom  percepcijom engleskih glasova u govoru, svjesni fonemskih i fonetskih razlika prema hrvatskome. To su zamjećivali i isticali izvorni govornici engleskoga jezika, kad bi, kao predavači, posjećivali Odsjek za anglistiku, i dolazili u dodir s našim studentima. Usporedo s radom na primijenjenoj lingvistici, a u skladu sa znanstvenim kretanjima toga vremena,  kad je anglo-američki struturalizam bio sav okrenut fonologiji, Filipović se okušao i u teoretskoj lingvistici objavivši rad na engleskom jeziku “The Phonemic Analysis of English Loan-Words in Croatian”(1960.) (“Fonemska analiza engleskih posuđenica u hrvatskome”). Da je radio u tada zanimljivom području govore barem tri međunarodne recenzije njegove studije u renomiranim časopisima i od odličnih stručnjaka. O tom je radu pisao Einar Haugen, uz Uriela Weinreicha veliko ime u području jezika u kontaktu, u  časopisu “Language” , Henry Kutchera,poznat po prvim pokušajima rada na velikim korpusima, u časopisu “Slavic Review” iz Chicaga i  Branko Franolić, koji je doktorirao na francusko-hrvatskim jezičnim kontaktima, u časopisu “Linguistics” iz Amsterdama. Ovaj rad na adaptaciji engleskih fonema u hrvatskom  označuje i početak njegovih istraživanja u okviru lingvističke discipline “Jezici u kontaktu”. Na tom području stekao je međunarodnu reputaciju svojim publikacijama i nastupimana na skupovima. Svoje je spoznaje o  toj grani lingvistike opisao  najprije u knjizi “Kontakti jezika u teoriji i praksi”(1971.), zatim u temeljitom djelu “Teorija jezika u kontaktu” (1986). To je vrijedna knjiga jer su sve tvrdje iznesene nakon detaljnoga ispitivanja svakoga vrijednog mišljenja o dvojezičnosti i jezičnom posuđivanju koje  se pojavilo u evropskim ili američim publikacijama praktično otkada se filolozi sustavno bave tom problematikom. U ovu skupinu djela pripada i metodološki zanimljiva knjiga “Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku” (1990.) Istraživanja u tom smjeru nastavio je kao voditelj međunarodnog projekta “Engleski element u evropskim jezicima” (” The English Element in European Languages “) u koji je privukao desetke anglista iz nekoliko evropskih zemalja, a radove uredio i objavio u nekoliko svezaka. Još je jedno područ je  zanimalo Rudolfa Filipovića a to je kontrastivna (ili, po nekima,  supostavna) lingvistika. Kao izvrstan organizator timskoga rada, na kontrastivnim projektima engleskoga prema hrvatskom i hrvatskoga prema engleskom uspio je angažirati velik broj anglista i kroatista. Na brojnim sastancima kontrastivnih projekata iznosili smo uvide iz svojih istraživanja i izlagali ih kritici svojih kolega. To su bili osobito živi i zanimljivi lingvistički sastanci kakve  je naša jezikoslovna zajednica rijetko uspjela održati. Deseci publikacija tih dvaju projekata – nažalost nedovoljno poznatih onima kojima bi bili korisni  –  mogu poslužiti  kao temelj piscima udžbenika engleskoga i hrvatskog jezika, a pomažu i izravno  nastavnicima tih jezika. Iako se u većini slučajeva radi o deskriptivnim supostavljanjima pojedinih segmenata jezičnih ustrojstava,metode usporedbe i tipološki  uvidi imaju i svoju teorijsku vrijednost. Međunarodna konferencija o kontrastivnim projektima, koja je održana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970.godine, a sazvao ju je i organizirao R. Filipović imala je znatnoga odjeka u evropskoj kontrastivnoj lingvistici i  radovi iz zbornika te konferencije često su citirani.  Jezični se dodiri ne ograničavaju samo na standardne jezike već i na dodire dijalekata. Kad mu se ukazala prilika, Filipović se primio proučavanja dijalekata naših iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Našao je načina da ispita govor nekih hrvatskih kolonija, od San Pedra u Kaliforniji do Hobokena blizu New Yorka, da bi utvrdio koliko se i u  kojim uvjetima dijalekt može održati pod pritiskom većinskoga prestižnoga jezika. Posljednji rad koji je za života znao da je objavljen baš je bio iz tog područja, a izišao je u posebnom broju časopisa “International Journal of the Sociology of Language” , koji je posvećen sociolingvistici u Hrvatskoj i kojemu je bio jedan od urednika. Rudolf Filipović ima bogatu bibliografiju na koju se obično gleda kao  na osobnu iskaznicu znanstvenika. Bilo je međutim u njegovu životu stvari koje se ne mogu pročitati iz bibliografije, a za život naše znanosti su ipak važni. Bibliografija ne može zabilježiti energiju, napore  i vrijeme koje je Filipović uložio u zgradu hrvatske anglistike. Odabrao je ljude koji su bili voljni učiti, istraživati i poučavati, poticao ih na rad i objavljivanje, i tokom vremena stvorio solidno organiziranu katedru za engleski jezik. I sada, kad njega nema kao  i još nekih dobrih  anglista kojima se bio okružio, Leonarda Spalatina i Željka Bujasa, mi se preostali, kad se javi neki problem, često pitamo, kako bi to Filip –  kako smo ga iza leđa nazivali, jer je inače , oči u oči, za sve nas  bio Rudi – kako bi on u toj situaciji postupio i problem riješio. Iz bibliografije  tek približno proizlazi njegov međunarodni ugled među lingvistima, posebno anglistima. Bio je široko

poznat i popularan.

Nedavno je u ovoj dvorani Akademije predavao profesor Sture Ureland sa Sveučilišta u Manheimu. Tko je bio prisutan mogao je, sasvim neočekivano, od njega čuti koliko su Filipovića cijenili i poštovali  evropski lingvisti, osobito oni koji su se bavili jezičnim kontaktima. Na Filipovićev poziv  rado su se odazivala velika imena u anglistici i lingvistici da u nas predaju : Randolph Quirk, R.A Gimson, Einar Haugen, Charles Fillmore, Joshua Fishman, leksikograf Hornby i mnogi drugi.

Svi smo bili svjesni Filipovićeva organizacijskog talenta.Kad god se nešto u hrvatskoj filologiji pokretalo, pozivalo se Filipovića u pomoć da podupre, da pokuca na prava vrata, da obrazloži. Djelovao je kao osnivač ili suosnivač  mnogim našim časopisima i mnogima je bio urednik ili član uredništva  (Suvremena lingvistika, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, Strani jezici, Filologija dr.). Organizacijske sposobnosti  Filipovićeve  nisu ostale nezamijećene ni na međunarodnoj razini, pa su ga Međunarodna asocijacije nastavnika stranih jezika (FIPLV) i Societas Linguistica Europea birale za svoga predsjednika. Moglo bi se očekivati da je osoba ovakve znanstvene i društvene angažiranosti škrto upravljala svojim vremenom. Naprotiv, Rudolf Filipović je bio u dodiru, kako znate, običan čovjek, spreman da sa svakim porazgovori o bilo čemu. U društvu u kojem bi se on našao nije bilo onih zbunjujućih stanki, kad ponestane tema za razgovor. Sve ga je ljudsko zanimalo, o svemu rado raspravljao. I nakon godinu dana od njegova odlaska osjećamo da je za sobom ostavio veliku prazninu. Mi,  suradnici i učenici Rudolfa Filipovića  mogli bismo parafrazirati Shakespearove stihove :

They have been at the great feast of languages ,

and stolen the scraps. (Love’s Labour’s Lost,V.i.)

i reći, da smo s njime pribivali velikoj gozbi jezika i da smo sa nje pokupili pokoju  mrvicu.

Slava i hvala Rudolfu Filipoviću.

Damir Kalogjera.

Filipović, Rudolf, anglist

(Zlatar 15.IX.1916 – Zagreb 20. XII.2000.).

Diplomirao je engleski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940.g., a 1945. postavljen je za asistenta na engleskoj katedri. Akad.god.1945/46.proveo je na studiju lingvistike  na Sveučilištu u Shefieldu. Poslije je mnogo puta boravio u Britaniji i u SAD sudjelujući na  skupovima ili obavljajući istraživački rad. Doktorirao je disertacijom Odjeci engleske njiževnosti u Hrvatskoj u 19.stoljeću koja je, nadopunjena novim podacima, objavljena 1972. pod naslovom Englesko-hrvatske kulurne veze kao sinteza višegodišnjih istraživanja. Utemeljuje katedru za engleski jezik, nakon što je izabran za docenta 1950. i usmjeruje je prema suvremenoj lingvistici uvodeći niz novih kolegija. 1957. postaje izvanredni, a 1961.redoviti profesor.

Zaslužan je za promicanje nastave engleskoga jezika u sredjim školama, gdje prije II.svj. rata engleski nije imao tradicije.

Napisao je niz udžbenika engleskoga jezika za srednje škole, kao i Gramatiku engleskog jezika (1951.) koju prevodi na engleski i kao An Outline of English Grammar doživjela je preko dvadeset izdanja. Engleski izgovor  1954.  znatno je pridonio primjeni fonetike u nastavi engleskog jezika.

Znanstveni su mu se interesi kretali u području kontaktne lingvistike te je objavio knjige The Phonemic Analysis of English Loan-Words in Croatian, 1960.,  Kontakti jezika u teoriji i praksi 1970., Teorija jezika u kontaktu 1986. i Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku 1990. Vodio je obiman projekt kontrastivnog proučavanja engleskog i hrvatskoga jezika i uredio velik broj njegovih publikacija.Također je pokrenuo i vodio projekt `Engleski element u evropskim jezicima’. Uredio je Englesko-hrvatski rječnik, koji je doživio preko dvadeset dopunjenih izdanja. Odlikovao se izvanrednim organizacijskim sposobnostima pa je,uz svoj znanstveni rad, i po tome bio međunarodno poznat. Bio je među osnivačima časopisa Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, kao i časopisa Strani jezici, te urednik časopisa Filologija. Bio je član mnogih međunarodnih lingvističkih društava te predsjednik Societas linguistica Europea i Federation internationale de professeurs de langues vivantes . Bio je redoviti član HAZU od 1979. g.

Department of History
Hamilton College
Clinton, New York 13323
(315) 734-1029 (home)
(315) 859-4134 (work)
dambrose@hamilton.edu

EDUCATION

WORK EXPERIENCE

AWARDS AND SCHOLARSHIPS

TEACHING AND RESEARCH INTERESTS

• The Old South;
• Antebellum Southern Intellectual History;
  
• Christianity in America;
• Colonial America;
  
• Revolutionary and Early National America.

Rujana Čimbur Bakić

red. prof. dr. sc. Jelena Šesnić 
E-mail: jsesnic@ffzg.hr
Ured: B-018
Telefon: 6120-060

Biografija

Područja istraživanja
Američka književnost 19. i 20. stoljeća, metodologija američkih studija, teorija traume, studije pamćenja, kulture anglofone hrvatske dijaspore

Preddiplomski kolegiji
Aspekti američkoga romantizma; Rat, rekonstrukcija, transformacija: am. knjiž. 1860-1914; Američki roman 19. stoljeća; Američki Bildungsroman 19. i 20. stoljeća; Američko žensko pismo 19. stoljeća

Diplomski kolegiji
Hrvatsko-američka etnička književnost; Suvremena američka etnička književnost; Povijest i pamćenje u suvremenom američkom romanu; Povijest i metodologija američkih studija 2

Postdiplomski kolegiji
Etnički, nacionalni i transnacionalni identiteti u eri globalizacije; Povijest i pamćenje u suvremenom američkom romanu; Kapitalistički modernitet i američko žensko pismo; Hrvatsko-američko pismo i poetika transkulturacije; Prikazi američke politike u književnosti i vizualnim medijima

Odabrana Bibliografija

Knjige
– Mračne žene. Prikazi ženstva u američkoj književnosti (1820.-1860.). Zagreb: Leykam International, 2010.
– From Shadow to Presence: Representations of Ethnicity in Contemporary American Literature. Amsterdam, New York: Rodopi, 2007.

Urednički rad
Zbirke eseja:
– The Errant Labor of the Humanities: Festschrift Presented to Stipe Grgas. Ed. Sven Cvek, Borislav Knežević and Jelena Šesnić. Zagreb: FF press, 2017.
– Siting America/ Sighting Modernity: Essays in Honor of Sonja Bašić. Ed. Jelena Šesnić. Zagreb: FF Press, 2010.
Časopisi:
– Šesnić, Jelena, and Sven Cvek, eds. Working Papers in American Studies, Vol. III. The (Un)usable Pasts in American Studies. Zagreb: Hrvatsko udruženje za američke studije 2018. 
http://www.huams.hr/wpas
– Šesnić, Jelena and Sven Cvek, eds. Working Papers in American Studies. Vol. II. Quarter of a Century after the Fall of the Berlin Wall: Perspectives and Directions in Croatian and Regional American Studies. Zagreb: Hrvatsko udruženje za američke studije, 2016.
http://www.huams.hr/wp-content/uploads/2017/02/wpas_v2_huams_2016.pdf
– Književna smotra. Znaci vremena. Povodom 80 godina zagrebačke anglistike. Ur. Borislav Knežević i Jelena Šesnić. XLVI/2014, 172 (2). 

Za punu bibliografiju vidjeti poveznicu na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI):
https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=236460