{"id":9140,"date":"2012-10-31T12:31:45","date_gmt":"2012-10-31T11:31:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ffzg.unizg.hr\/anglist\/?p=9140"},"modified":"2015-02-10T13:27:22","modified_gmt":"2015-02-10T12:27:22","slug":"prijetvorni-subjekt-transtekstualni-okviri-shakespeareovih-soneta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/?p=9140","title":{"rendered":"Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/span><\/p>\n

Ivan Lupi\u0107.<\/span> Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta<\/em><\/span>,<\/span> Zagreb: <\/em>L biblioteka Zavoda za znanost o knji\u017eevnosti Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 2007.<\/span><\/strong>

Studija Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta podijeljena je na pet poglavlja i zaklju\u010dak (naslovi poglavlja: I. Prijestup, II. Prijepor, III. Prijetvor IV. Prijevod, V. Prijekor). Budu\u0107i da je va\u017eno prije svega razjasniti pretpostavke na kojima se gradi odabir upravo ovakva naslova, to se na po\u010detku uvodnog poglavlja i \u010dini. Iako bi se naime moglo \u010diniti da o predmetu ove studije ne bi smjelo biti nikakva spora jer je na neki na\u010din on ve\u0107 upisan pa time i prisutan u samome naslovu, mora se istaknuti da uop\u0107e nije jasno o \u010demu netko govori kad tvrdi da govori o Shakespeareovim Sonetima. U tome smislu ova studija, bave\u0107i se \u010desto grani\u010dnim zonama soneta te tekstovima za koje bi se moglo re\u0107i da su u nekoj implicitnoj premda \u010desto naizgled vrlo dalekoj vezi sa sonetnim tekstovima Shakespeareovim, nije posve ekscentri\u010dan istra\u017eiva\u010dki pothvat. Kao \u0161to se u uvodnom dijelu i razla\u017ee, Shakespeareovi Soneti kao predmet kriti\u010dkoga bavljenja bit \u0107e \u010desto ograni\u010deni odnosno odre\u0111eni na\u010dinom na koji se odlu\u010di pisati njihov naslov. Cilj je u tim prvim napomenama teorijsko-analiti\u010dke naravi pokazati da je u na\u010dinu pisanja naslova poetske zbirke prvi put objavljene u Londonu 1609. godine sadr\u017eano nekoliko uvijek unaprijed oblikovanih ali nerijetko pre\u0161u\u0107enih ili pak nedovoljno osvije\u0161tenih uvjerenja o tome kako se valjano pristupa zami\u0161ljenom predmetu istra\u017eivanja. Pristup tom zami\u0161ljenom, \u010desto me\u0111utim te\u0161ko obuhvatljivom, predmetu ovdje se \u017eeli vidjeti kao po\u017eeljan \u201c prijestup\u201d , iskora\u010denje iz zadanih ili nau\u010denih okvira kako bi se osigurao druga\u010diji uvid \u2013 i to ne samo zato \u0161to bi u tome \u201c druga\u010dijem\u201d bilo nu\u017eno ne\u0161to dragocjeno, nego \u0161to se \u010dinom svojevoljne transgresije omogu\u0107uje bolje razumijevanje same obi\u010dajem i tradicijom definirane \u201c granice\u201d . Kako bi se \u0161to zornije prikazao taj ina\u010de slabo zamje\u0107ivan a izrazito va\u017ean problem, ne\u0161to detaljnijoj analizi podvrgavaju se tekstualne varijante jednog Shakespeareova soneta kojim se otvara knji\u017eica The Passionate Pilgrim iz 1599. godine (\u201c When my Loue sweares that she is made of truth\u201d ) s oblicima ili \u201c varijantama\u201d koje nalazimo u sonetu pod brojem 138 u zbirci iz 1609. Tom se analizom \u017eeli uputiti na \u2013 barem za ovu studiju \u2013 jedno od sredi\u0161njih pitanja: odnos \u201c teksta\u201d i \u201c djela\u201d (odnosno pitanje ontologije \u201c djela\u201d ) te odnos \u201c pojedina\u010dnog soneta\u201d i \u201c zbirke\u201d . Time se rasprava o Shakespeareovom pjesni\u010dkom opusu stavlja u kontekst recentnih rasprava o statusu Shakespeareovih tekstova op\u0107enito. Kao \u0161to je dobro poznato, ta takozvana \u201c disintegracija\u201d Shakespearea koja se od ranih osamdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a znatno intenzivirala koincidirala je s nastojanjima da se i tradicijom oblikovana dominantna zna\u010denja Shakespeareovih tekstova na sli\u010dan na\u010din dovedu u pitanje. Rije\u010d je o zanimljivom i slo\u017eenom susretu interesa nekoliko razli\u010ditih ali me\u0111usobno povezanih disciplina o kojem prvo poglavlje ne\u0161to \u0161ire govori poku\u0161avaju\u0107i oblikovati plodotvoran kontekst za daljnju raspravu. Naslov sonetne zbirke koja je glavni predmet ove studije zadr\u017eava velika slova dvaju \u010dlanova (\u201c Shakespearea\u201d i \u201c Soneta\u201d ) bez uvo\u0111enja kurziva ostavljaju\u0107i tako odnos me\u0111u njima otvorenim. Kao \u0161to se u dijelu koji govori o drugim sonetnim zbirkama iz istoga razdoblja \u2013 kako god to razdoblje odlu\u010dimo imenovati (o \u010demu se donosi podu\u017ei ekskurz) \u2013 i navodi, engleska genitivna konstrukcija pokazuje se dvosmislenom budu\u0107i da se onodobni genitivni naslovi ponekad odnose na autora knjige (ili, preciznije, teksta), ponekad pak na njezinu temu. Obje te mogu\u0107nosti prisutne su u naslovu \u201c Shakespeareovi Soneti\u201d , koji sugerira da veza izme\u0111u Soneta i Shakespearea nije samo veza izme\u0111u autora i knjige, nego u jednoj \u2013 a veliko je pitanje kolikoj \u2013 mjeri mo\u017ee biti i veza izme\u0111u knjige i Shakespearea kao njezina predmeta. Upravo je zato za svaku interpretaciju va\u017eno ustanoviti o \u010demu ona zapravo govori i \u0161to se uistinu kriti\u010dkom intervencijom ho\u0107e posti\u0107i. Vrlo se \u010desto naime doga\u0111a da se zaklju\u010dak izvu\u010den iz promatranja pojedina\u010dnog soneta uzme za polazi\u0161te u tuma\u010denju cjelokupne zbirke ili obrnuto. Nije sasvim sigurno da se taj hermeneuti\u010dki circulus vitiosus mo\u017ee sasvim izbje\u0107i, ali se \u010dini izrazito va\u017enim osvijestiti okvir unutar kojega se kriti\u010dki \u010din \u2013 pa time i sama ova studija \u2013 doga\u0111a te naglasiti \u010dinjenicu da \u201c tekstualni doga\u0111aj\u201d nikad nije samo tekstualni i nikad ne ostaje unutar granica \u201c samoga\u201d teksta. Upravo se u tom smislu izlaska izvan granica tradicionalno shva\u0107ena teksta ovdje upotrebljava Genetteov pojam \u201c tekstualne transcendencije\u201d te se modificira u skladu s nekim drugim, kasnijim pristupima. Genetteova paratekstolo\u0161ka te mogu\u0107nost metatekstolo\u0161kih razmatranja bitan su poticaj ovoj studiji, s time \u0161to se s njima nastoje plodonosno spojiti srodna bavljenja unutar anglo-ameri\u010dke tradicije tekstualne ili tekstolo\u0161ke kritike, povezane s isprva uglavnom francuskom tradicijom povijesti knjige te s nekim op\u0107enitim kretanjima u suvremenoj knji\u017eevnoj i kulturnoj teoriji. Takvim se zanimanjem nastoji pridonijeti spoznajama koje su u novije vrijeme ponu\u0111ene glede tekstualnosti i procesa \u201c socijalizacije\u201d te osvijestiti i iskoristiti potencijal u tijelu teksta koje je donedavno bilo u knji\u017eevnim prou\u010davanjima uglavnom zanemarivano te prepu\u0161tano kao predmet bavljenja specijaliziranim \u201c bibliografima\u201d odnosno \u201c bibliolozima\u201d . Odlu\u010duje se dakle posvetiti upravo tim \u201c rubnim\u201d , \u201c izvanjskim\u201d prostorima Shakespeareovih Soneta: izmjenjivim, \u201c prijetvornim\u201d mehanizmima koji tu zbirku (tu \u201c zbrku\u201d ) \u010dine dostupnom interpretaciji. Ukazivanjem na neobi\u010dnu povijest Shakespeareova pjesni\u010dkog opusa u 18. stolje\u0107u omogu\u0107uje se tako povezivanje marginalnog, \u201c dodatnog\u201d statusa Soneta u onda\u0161njim monumentalnim vi\u0161esve\u0161\u010danim izdanjima (posebno onom Samuela Johnsona i Georgea Steevensa) s pojmom \u201c dodatka\u201d , \u201c dometka\u201d odnosno \u201c suplementa\u201d te se uz pomo\u0107 te veze ukazuje na dragocjenost uvida koji nudi pozicija \u201c isklju\u010denosti\u201d ili \u201c stranosti\u201d odnosno \u201c nastranosti\u201d . Time studija sebi u zadatak zapravo stavlja prikazati to \u0161to se ovdje uvjetno naziva \u201c mehanizmom prijetvora\u201d : na\u010dine na koje soneti blijede i mijenjaju lica ovisno o tome gdje se postave te odnos neke zamislive \u201c stalnosti\u201d u tekstu prema stalnoj mijeni u kojoj se on \u201c doga\u0111a\u201d . Polaze\u0107i od \u201c gramatike ljubavi\u201d i ure\u0111ivanja spolnih okvira unutar kojih se Shakespeareovi Soneti ve\u0107inom \u010ditaju, pojedina poglavlja se izme\u0111u ostaloga bave pitanjima upisivanja zbirke u okvire drugih kodova i izmijenjenih kulturnih i povijesnih situacija, va\u017eno\u0161\u0107u \u201c druga\u010dijih\u201d erotskih izbora i mnogostrukosti \u017eudnje, odnosom autorskih i \u010ditateljskih tijela te prijetvornom prirodom zamjenica koje prije svega obilje\u017euju lirski diskurz: zamjenica \u201c ja\u201d i \u201c ti\u201d . Odga\u0111aju\u0107i bavljenje \u201c samom\u201d zbirkom (mogu\u0107nost \u010diju opravdanost ova studija ionako radikalno dovodi u pitanje), drugo poglavlje rasvjetljuje srednjovjekovne i renesansne tradicije metaforizacije gramati\u010dkog roda te tako nastoji uspostaviti koristan kontekst unutar kojega bi se mnoga suprotstavljena shva\u0107anja kako roda i spola tako i \u010ditala\u010dkog subjekta i teksta \u0161to bolje razumjela. Time se \u017eeli aktivirati niz diskurza koji bacaju zanimljivo svjetlo na Shakespeareove Sonete, ali i na problem ljubavne lirike op\u0107enito. U\u010dinilo mi se va\u017enim promatrati kategoriju roda prije svega kao jezi\u010dnu kategoriju pa se s time u skladu i prikazuju najprije neka lingvisti\u010dka poimanja tog problema \u2013 koja nipo\u0161to nisu uvijek me\u0111usobno suglasna \u2013 kako bi se zatim u prvi plan stavio \u010desto napet odnos izme\u0111u \u201c spolne\u201d i \u201c rodne\u201d razlike kako se ona u knji\u017eevno-kulturolo\u0161kim prou\u010davanjima ponovljeno javlja. Kao odli\u010dna po\u010detka to\u010dka tu se pokazao utjecajan \u0161ekspirolo\u0161ki prilog Margrete de Grazije i Petera Stallybrassa iz devedesetih godina zaokupljen \u201c materijalnim\u201d aspektima Shakespeareovih tekstova te povijesnom razlikom kad je rije\u010d o spolnim i erotskim sustavima prethodnih razdoblja, osobito renesanse (ili ranog novovjekovlja, terminolo\u0161ka mijena kojom se studija opetovano bavi). Kako bi se ispravno shvatila tradicija na koju se spomenuti \u0161ekspirolo\u0161ki prilog poziva, u ovom poglavlju poduzima se jedna vrlo \u0161iroko zami\u0161ljena analiza niza tekstova koji se bave susretom roda i spola te odnosom spolnog pona\u0161anja i jezika od ranog srednjeg vijeka naovamo. Tu se, uz pomo\u0107 niza srednjovjekovnih latinskih gramati\u010dkih priru\u010dnika, poku\u0161ava dati jedna manje-vi\u0161e zaokru\u017eena slika svekolike raznolikosti u opisivanju gramati\u010dkog roda, da bi se pritom dosta prostora dalo jednom od najzanimljivijih srednjovjekovnih tekstova kad je rije\u010d o metaforizaciji gramati\u010dkog roda i njegovu povezivanju sa spolnim pona\u0161anjem, posebno s onim koje izlazi izvan definirane a svima nam dobro poznate seksualne norme. Rije\u010d je o djelu Alana iz Lillea, izmjeni\u010dno pisanu u prozi i stihu, a naslovljenu De planctu naturae. Alan politiku zamjenica iskori\u0161tava prije svega kako bi \u2013 barem naizgled, a o tome postoje razli\u010dita, \u010desto me\u0111usobno nepomirljiva mi\u0161ljenja \u2013 proskribirao odre\u0111ene spolne prakse, osobito sodomiju. Rije\u010d je o pojmu koji je u novije vrijeme, posebno u prou\u010davanju srednjega vijeka i renesanse, zbog svoje \u0161irine, neodre\u0111enosti i uvijek prisutnog subverzivnog potencijala zadobio va\u017eno mjesto. On se u Alanovu djelu nikad izrijekom ne spominje, a neimenovanje \u2013 posebno u kasnijoj kr\u0161\u0107anskoj tradiciji \u2013 bit \u0107e trajna jezi\u010dna sudbina sodomitskog prijestupa. Pojam sodomije nerijetko \u0107e se zadnjih godina na\u0107i i u vezi sa Shakespeareovim Sonetima kako bi se upozorilo na razliku pojmovnih okvira unutar kojih se spolni identiteti smje\u0161taju te kako bi se \u0161to jasnije istaknula naknadna tvorba renesnansnih spolnih identiteta retroaktivnim upisivanjem u neodre\u0111ene i \u010desto vrlo skliske tragove pro\u0161losti. Podru\u010dje gramatike Alanu slu\u017ei kao najbolja \u2013 ali ujedno, budu\u0107i da je rije\u010d o jeziku, i najskliskija \u2013 figura pomo\u0107u koje bi se ukazalo na tobo\u017enju \u201c naravnost\u201d odre\u0111enih spolnih odnosa koji bi morali odslikavati ure\u0111eni odnos izme\u0111u imenica i pridjeva istih i razli\u010ditih rodova. Solecizam, odnosno kriva konstrukcija, za Alana je nedopustiv grijeh odnosno prijestup, pa je shodno tome i svako drugo slaganje ili sparivanje koje izlazi izvan zakona gramatike ujedno ve\u0107 izi\u0161lo i izvan zakona razuma odnosno naravi. Da bi se uvidjela sva nestabilnost takve argumentacije, u ovom se poglavlju dalje govori o tekstu koji je nesumnjivo u vrlo zanimljivu dijalogu s Alanovim pla\u010dem. Rije\u010d je o popularnom srednjovjekovnom prenju izme\u0111u Ganimeda i Helene, koje omogu\u0107uje da se logika zamjenica u srednjem vijeku pove\u017ee sa srodnim primjerima iz \u0161esnaestostoljetne (Grammatica figurata) i sedamnaestostoljetne Engleske: prije svega s tekstovima Hic mulier (tj. Ovaj \u017eena) i Haec vir (tj. Ova mu\u017e) te s djelom Bathsuae Makin An Essay to Revive the Antient Education of Gentlewomen \u2013 koji pokazuju da metaforizacija gramatike u spolne, rodne i erotske svrhe nije s koncem srednjeg vijeka i\u0161\u010deznula s europskih kulturnih obzora. Kao bitna poveznica tu slu\u017ee engleske humanisti\u010dke gramatike u kojima se mnogostrukost roda o\u010dituje ponajprije u opisima latinskog jezika, ali kod Bena Jonsona i engleskoga. Od jedne takve gramatike \u2013 one preva\u017ene Lilyjeve iz \u0161esnaestog stolje\u0107a \u2013 ovo se poglavlje uostalom i po\u010delo sporo odmotavati. Kao i svi dosad spominjani tekstovi, i Shakespeareovi Soneti u 17. \u0107e stolje\u0107u biti mjesto mije\u0161anja i mijenjanja zamjenica. Pokazuju to kako neki rani rukopisni prijepisi soneta tako i izdanje Johna Bensona iz 1640. godine, u kojem se rod naslovljenika ponegdje mijenja iz mu\u0161kog u \u017eenski kako bi se zadovoljili zahtjevi legitimne \u201c ljubavne\u201d gramatike. U tome \u0107e smislu izvjesna nelagoda Shakespeareovu zbirku pratiti ve\u0107im dijelom njezine recepcijske povijesti. Tom se klju\u010dnom problemu okre\u0107e tre\u0107e i po mnogo\u010demu sredi\u0161nje poglavlje ovoga rada. Ono zapo\u010dinje raspravom o Shakespeareovoj uporabi \u201c prvog lica\u201d u Sonetima da bi se zatim prikazala proturje\u010dja u kojima se nalaze biografske interpretacije ove zbirke. Dok se s jedne strane Shakespeareova biografija uporno nastojala osloboditi nepo\u017eeljnih implikacija njegovih Soneta, dotle se s druge strane \u010desto inzistiralo na posebnosti Shakespeareove zbirke u odnosu prema drugim zbirkama tog razdoblja upravo zbog toga \u0161to bi ona bila obilje\u017eena autorovim osobnim pe\u010datom. Taj osobni pe\u010dat \u2013 koji je i sam mo\u017eda pomalo nezgodna metafora \u2013 obi\u010davao se poistovje\u0107ivati sa Shakespeareovim \u201c osobnim iskustvom\u201d , s do\u017eivljajem pjesnika patnika koji svoju nezadovoljenu i \u010desto nelegitimnu strast prelijeva iz svoga rastrganog srca u bolnu pojedina\u010dnost soneta. Va\u017eno je primijetiti da istoj tradiciji \u2013 samo potpuno opre\u010dnih svjetonazorskih stajali\u0161ta \u2013 pripadaju esencijalisti\u010dki orijentirana gej \u010ditanja ove sonetne zbirke, koja od Pequigneyjeve knjige iz 1985. godine prestaju biti iznimkom. Premda je to svake pa\u017enje vrijedna tradicija i premda se njoj u ovom poglavlju posve\u0107uje znatan prostor, glavni se dio ovog dijela studije bavi dvosmisleno\u0161\u0107u diskurza kroz koje se u renesansi artikuliraju odnosi me\u0111u mu\u0161karcima: od idealiziranog prijateljstva do zakonom ka\u017enjivog sodomitskog prijestupa, prijestupa koji je i sam u pojmovnom smislu \u0161iri te ga nikako nije mogu\u0107e sasvim poistovje\u0107ivati s modernim poimanjem homoseksualnoga. Retorika Shakespeareovih Soneta ovdje se promatra u svjetlu Barnfieldovih soneta Ganimedu te se odnos koji renesansna kultura razvija prema antici \u2013 posebno u pogledu homoerotike \u2013 uspore\u0111uje s na\u0161im promatranjem renesanse, a u spletu tih mnogostruko slo\u017eenih odnosa poku\u0161ava se ocrtati uloga koju u tom procesu kulturnog naslje\u0111ivanja, prihva\u0107anja, odbacivanja i preispisivanja imaju identifikacija odnosno identitet, pre-poznavanje i \u017eelja. Rije\u010d je onekim od sredi\u0161njih problema svakog \u201c historicizma\u201d , a oni se ovdje propituju na primjeru neprocjenjivog uredni\u010dkog i kriti\u010dkog rada Edmonda Malonea, glavnog prire\u0111iva\u010da Shakespeareovih Soneta u 18. stolje\u0107u (1780). \u0160to se pak ti\u010de \u201c same\u201d zbirke, prvih osamnaest soneta poslu\u017eit \u0107e da se poka\u017ee \u010dime su se vodile odluke hrvatskih prevodilaca pri dodjeljivanju roda pojedinim pjesmama. \u010cetvrto poglavlje nosi naslov \u201c Prijevod\u201d i nastavlja se baviti pitanjima koja su dotaknuta ve\u0107 prema kraju prethodnoga poglavlja. Problem odnosa pojedina\u010dnog soneta i zbirke \u2013 na\u010dini na koji zbirka vrlo \u010desto nastanjuje pojedina\u010dni sonet \u2013 razmatra se ovdje na primjeru Marasova prijevoda Shakespeareovih Soneta (1993) i prethodno objavljenog prijevoda soneta 121 iz Ve\u010dernjeg lista 1991. godine. Bilje\u0161ke koje uokviruju pojedina\u010dne sonete te ilustracije koje nalazimo uz Marasov prijevod pokazuju se odli\u010dnim poljem na kom se detaljnije ra\u0161\u010dlanjuju neke od naznaka najavljenih jo\u0161 u uvodnom poglavlju. To su prije svega odnos parateksta i teksta, odnos vizualnih i tekstualnih kodova knjige, odnos kriti\u010dkog aparata i teksta i sl. Detaljnim \u010ditanjem soneta 121 prikazuju se problemi neizbje\u017eno prisutni u svakom prisvajanju Shakespeareova teksta: njegovu stavljanju u slu\u017ebu odre\u0111enog ideolo\u0161kog i kulturnog trenutka. Na to \u0107e se jo\u0161 relevantnije nastaviti peto poglavlje ovog rada, u kome se retorika \u201c prijateljstva\u201d ispituje u kontekstu kajkavske knji\u017eevne tradicije. Povod je tome nedavni prijevod Shakespeareovih Soneta na jednu obnovljenu varijantu kajkavskog knji\u017eevnog jezika (Funda 2000) koji ovu sonetnu zbirku nudi kao mo\u0107nu moralnu pouku i kao va\u017ean prinos o\u017eivljavanju i ja\u010danju \u201c prave\u201d i stare kajkavske tradicije. Jednim \u201c perverznim\u201d (\u0161to je za mene izuzetno pozitivan kriti\u010dki pojam) \u010ditanjem rije\u010di \u201c pajda\u0161\u201d u kajkavskim tekstovima od Habdeli\u0107a preko Muliha do tekstova o progonima vje\u0161tica u sjevernoj Hrvatskoj ili do Petrice Kerempuha Jakoba Lovren\u010di\u0107a, nastoji se barem djelomi\u010dno ustanoviti je li i tu jezik \u201c prijateljstva\u201d \u2013 odnosno \u201c pajda\u0161tva\u201d , \u0161to ne bi bila sasvim ista stvar \u2013 u dvosmislenom odnosu bliskosti s jezikom \u201c spolnog\u201d ili nekog drugog prijestupa. Time ovo poglavlje zaokru\u017euje sredi\u0161nju problematiku studije dovode\u0107i u vezu izvorne i strane kontekste te prepoznaju\u0107i va\u017enost odgovornog pristupa ne samo stranoj nego i doma\u0107oj pro\u0161losti. Zaklju\u010dni osvrt \u2013 ako se tako mo\u017ee nazvati \u2013 poku\u0161ava objediniti mnoga pitanja koja su u ovom prikazu dotaknuta, i to tako \u0161to im pristupa kroz problem \u201c glasa\u201d i njegove va\u017enosti u prou\u010davanju svakog lirskog diskurza. Tu sam se slobodnije nego \u0161to je to u prethodnim poglavljima slu\u010daj poslu\u017eio tekstom autora koji je za Shakespearea bez ikakve dvojbe slovio za sam vrh svjetske knji\u017eevnosti, kako se ona onda mogla zami\u0161ljati. Rije\u010d je, dakako, o Ovidiju, iz \u010dijih \u0107e Metamorforza figura rastjelovljenog glasa \u2013 Jeke dakle i Narcisa \u2013 poslu\u017eiti da se nakratko meditira nad rastjelovljenim glasom Shakespeareovih Soneta i na modusima njegova otjelovljivanja i postojanja u sada\u0161njici. Tu se kona\u010dno jasnije javlja pitanje koje se na neki na\u010din provla\u010dilo kroz cijelu studiju, a ti\u010de se interesa \u017eenskog subjekta koji pristupa ovoj sonetnoj zbirci. Drama koja se doga\u0111a u susretu \u017eivog \u010ditateljskog tijela i mrtvog jezika teksta, a koja je u slu\u010daju Shakespeareovih Soneta i sama temom nekolicine istaknutih pjesama, nije samo estetske naravi i ne razrje\u0161uje se nekom nedvosmislenom recepcijskom katarzom. Tim razlaganjem, barem mi se tako \u010dini, i sam istupam iz okvira koje sam na po\u010detku zamislio i poku\u0161ao definirati te mi ne preostaje drugo nego da ne\u0161to sustavnijom teorijskom refleksijom u svom predstoje\u0107em radu pove\u017eem probleme glasa, tijela i izvedbe kako u Shakespeareovom pjesni\u010dkom opusu tako i u prirodnom stanu tih fascinantnih pojmova: u dramama. Dopusti li mi se, prema tome, da za zaklju\u010dak ovog sa\u017eetka preuranjeno preformuliram zaklju\u010dak jednog manje poznatog Shakespeareovog soneta (onog pedesetog: \u201c How heavy do I journey on my way\u201d ), onda bih i za taj predstoje\u0107i rad kao i za dijalog koji slijedi rekao: \u201c My joy lies onward, and my grief behind\u201d.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ivan Lupi\u0107. Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta, Zagreb: L biblioteka Zavoda za znanost o knji\u017eevnosti Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 2007.Studija Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta podijeljena je na pet poglavlja i zaklju\u010dak (naslovi poglavlja: I. Prijestup, II. Prijepor, III. Prijetvor IV. Prijevod, V. Prijekor). Budu\u0107i da je va\u017eno prije svega razjasniti pretpostavke […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[81],"tags":[],"class_list":["post-9140","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-knjige-clanova-odsjeka-opisi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9140","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9140"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19339,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9140\/revisions\/19339"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}