{"id":18493,"date":"2014-12-18T09:59:58","date_gmt":"2014-12-18T08:59:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ffzg.unizg.hr\/anglist\/?p=18493"},"modified":"2015-02-10T13:28:26","modified_gmt":"2015-02-10T12:28:26","slug":"rudolf-filipovic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/?p=18493","title":{"rendered":"Rudolf Filipovi\u0107"},"content":{"rendered":"

Rudolf Filipovi\u0107\u00a0 1916-2000
IN MEMORIAM<\/span><\/p>\n

Prije to\u010dno godinu dana, 2O. prosinca 2000., nakon te\u0161ke bolesti koja je trajala ne vi\u0161e od dva mjeseca,preminuo je, u 84. godini\u00a0 Rudolf Filipovi\u0107, istaknuti anglist. Njegov odlazak\u00a0 nije za na\u0161u jezikoslovnu zajednicu samo gubitak umirovljenoga sveu\u010dili\u0161nog nastavnika, koji se bio oslobodio napornih predavanja, ispita i administracije da bi se u ti\u0161ini,”osami i slobodi”\u00a0 usredoto\u010dio isklju\u010divo na\u00a0 svoj znanstveni interes, ve\u0107\u00a0 gubitak aktivnog voditelja i suradnika nekoliko znanstvenih projekata me\u0111unarodnog zna\u010daja, voditelja i predava\u010da postdiplomskih studija lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i mentora, savjetodavca i prijatelja\u00a0 njegovih mla\u0111ih kolega, kojima je uvijek bio na usluzi i za koje je njegov telefon bio otvoren svaki dan do 12 sati u no\u0107i. Kad znanstvenik u tim godinama do\u010deka da ga mla\u0111i kolege cijene, ne iz puke kurtoazije, ve\u0107 zbog njegova znanja i akademskoga iskustva, onda je to izvanredan osobni privilegij. On ga je zaradio marljivo\u0161\u0107u, odgovornim radom i potpunom posve\u0107eno\u0161\u0107u\u00a0 anglistici , lingvistici i organizaciji znanstvenoga rada. U tome ga je podupirala odli\u010dna fizi\u010dka kondicija, bistar um, a, dok je bila na \u017eivotu, i njegova supruga Zvonka. Rodio se u Zlataru, u obitelji suca, kao jedno od \u010detvero djece, maturirao u Sremskoj Mitrovici, diplomirao engleski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940. g. u prvoj generaciji diplomiranih anglista. Znao nam je re\u0107i da ga je brat ondje\u00a0 sasvim slu\u010dajno upisao, jer je namjeravao studirati pravo, ali kako je tamo ne\u0161to zapelo oko dokumenata, brat se uspeo kat vi\u0161e i\u00a0 upisao ga na Filozofski fakultet. Do\u0161ao je rat iz kojega je izvukao \u017eivu glavu, iako ga je zahvatila vojna obveza, pa je bio dospio, s ve\u0107im brojem diplomiranih zagreba\u010dkih studenata u \u010dasni\u010dku \u0161kolu u Stockerauu, u Austriji.\u00a0 Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945.g.\u00a0 postavljen je za asistenta Filozofskoga fakulteta.\u00a0 Ubrzo je dobio\u00a0 britansku stipendiju, te je akademsku godinu 1945\/46. proveo na Sveu\u010dili\u0161tu u Sheffieldu, studiraju\u0107i lingvistiku i dijalektologiju i na Sveu\u010dili\u0161tu u Londonu, gdje se na Fonetskom odsjeku\u00a0 Daniela Jonesa upoznao s njegovim fonetskim u\u010denjem. Pretpostaviti je da je tu prvi put do\u0161ao u dodir s jednom od koncepcija fonema i s prakti\u010dnom primjenom koju je ta koncepcija nudila, kad se uspore\u0111uju fonemski inventari razli\u010ditih jezika.S tim \u0107e se uvidom poslije koristiti u svojim teoretskim i prakti\u010dno usmjerenim\u00a0 radovima.\u00a0 Ostao je dugo u prijateljskim odnosima s nekoliko u\u010denika Daniela Jonesa,osobito s njegovim nasljednikom profesorom A.C. Gimsonom, pa je to poznanstvo, nama, Filipovi\u0107evim u\u010denicima, vrijedilo da nam se otvore vrata toga Odsjeka kad smo i sami ondje dospjeli studirati. No nisu to bila jedina akademska vrata,koje je otvaralo ime Rudolfa Filipovi\u0107a. Dvojicu nas je\u00a0 iz dana\u0161njeg Odsjeka za anglistiku primio pod svoje mentorstvo istaknuti engleski gramati\u010dar Randolph Quirk, jer je uva\u017eavao Filipovi\u0107eve preporuke. Me\u0111utim, u svojoj doktorskoj disertaciji Filipovi\u0107 se nije poslu\u017eio lingvisti\u010dkim spoznajama nego je ostao na podru\u010dju \u0161ire filologije, na povijesti dodira engleske i hrvatske knji\u017eevnosti, \u0161to bi se danas podvelo pod povijesno-kulturalne studije. Doktorirao je na temi “Odjeci engleske knji\u017eevnosti u Hrvatskoj u 19.stolje\u0107u”. To mu je\u00a0 podru\u010dje , koje dotada nije bilo sustavno istra\u017eeno, sugerirao profesor Torbarina, osniva\u010d anglistike na Filozofskome fakultetu, negda\u0161nji \u010dlan ovoga akdemijina razreda, i sam upu\u0107en u istra\u017eivanja takvih odjeka u hrvatskoj knji\u017eevnosti ranijih razdoblja.Usput spominjem da je istra\u017eivanja zapo\u010deta u radu na doktorskoj disertaciji Filipovi\u0107 nadopunjavao godinama, tra\u017ee\u0107i podatke u na\u0161oj zemlji i u knji\u017enici<\/span><\/p>\n

Britanskoga muzeja,\u00a0 gdje je provodio dobar dio dana, kad bi boravio u Londonu. Sintezu tih istra\u017eivanja objavio je 1972.g. u knjizi “Englesko-hrvatske knji\u017eevne veze”, za koju stru\u010dnjaci ka\u017eu da je nezaobilazan oslonac\u00a0 u bilo kojem ispitivanju kulturalnih dodira izme\u0111u Britanije i Hrvatske.<\/span><\/p>\n

Postav\u0161i docentom,\u00a0 utemeljuje Katedru za engleski jezik.Prije toga postojala je jedinstvena katedra za engleski jezik i knji\u017eevnost,koju je vodio\u00a0 autoritetom znalca profesor Torbarina, ali nova vremena koja donose pove\u0107ano zanimanje za sve razvijeniju lingvistiku i njenu primjenu u nastavi engleskoga jezika, tra\u017eila\u00a0 su specijalista. Rudolf Filipovi\u0107, kako se\u00a0 uskoro pokazalo, bio je\u00a0 pravi \u010dovjek za taj posao. Zanimala ga je lingvisti\u010dka teorija, ali uvijek s obzirom na primjenu njenih spoznaja. Ovdje se treba podsjetiti na \u010dinjenicu da poslije Drugoga svjetskoga rata, kad engleski po\u010dinje biti sve\u00a0 va\u017eniji svjetski jezik, neophodan za na\u0161u me\u0111unarodnu komunikaciju, tradicija\u00a0 nastave toga jezika u hrvatskom \u0161kolstvu, osim u pomorskim \u0161kolama, nije prakti\u010dno postojala. Rudolf Filipovi\u0107 je uvelike pridonio izgradnji nastavni\u010dkog kadra za engleski, kako izravnim doprinosom, prire\u0111uju\u0107i ud\u017ebenike, tako i razvijanjem katedre za engleski jezik koja je trebala pripremati i nastavnike i nastavnike\u00a0 nastavnicima. Nekoliko generacija hrvatskih u\u010denika, uklju\u010duju\u0107i i generaciju pisca ovih redova, prvi su dodir s engleskim jezikom do\u017eivjele iz Filipovi\u0107evih srednjo\u0161kolskih ud\u017ebenika.Prvi korak k boljem poznavanju toga jezika u\u010dinile su s\u00a0 pomo\u0107u njegove gramatike, napisane najprije na hrvatskom (“Gramatika engleskog jezika” 1951), a onda na engleskom (“An Outline of English Grammar”, 1954).Engleske knjige su se \u010ditale i prevodile s pomo\u0107u “Englesko-hrvatskog rje\u010dnika” (1955), koji je on uredio, prethodno sakupiv\u0161i tim onda ponajboljih anglista da na njemu rade. Rje\u010dnik je kasnije\u00a0 nadopunjavan i imao je u me\u0111uvremenu preko dvadeset izdanja. Posljednje dane svoga radnoga \u017eivota Filipovi\u0107 je proveo pripremaju\u0107i novo izdanje rje\u010dnika.\u00a0 Tako mo\u017eemo re\u0107i, bez pretjeravanja, da je R.Filipovi\u0107 odigrao ulogu u\u010ditelja engleskoga jezika za cijelu hrvatsku javnost jednoga razdoblja. Bilo mu je ugodno, kad bi povremeno do\u0161ao u dodir s ljudima drugih \u017eivotnih putova i kad bi ga\u00a0 prepoznali kao urednika rje\u010dnika s pomo\u0107u kojega su nau\u010dili engleski ili se njime jo\u0161 uvijek slu\u017eili. (“Vi ste, dakle, taj Filipovi\u0107.” )<\/span><\/p>\n

Boravak\u00a0 na Fonetskom odsjeku University Collegea u Londonu, kako rekosmo, potaknuo je njegovo zanimanje za fonologiju i fonetiku. Plod toga bila je knjiga “Engleski izgovor ” (1954.) kojom su se godinama koristili on i njegovi asistenti i demonstratori da bi osvijestili i senzibilizirali\u00a0 studente za specifi\u010dnosti izgovora engleskih glasova u usporedbi s hrvatskima. U artikulacijskim opisima engleskih glasova posebno je bilo zanimljivo \u0161to se pomagao i izgovorom vokala u hrvatskim dijalektima ako ih je smatrao da su bli\u017ei tim glasovima.\u00a0 U doba kad je kontakt s engleskim \u017eivim govorom bio jako ograni\u010den, kad je put u Englesku za hrvatskoga studenta i boravak tamo radi usavr\u0161avanja bio luksuzna avantura, a broj\u00a0 filmova i drugih izvora na engleskom iz kojih se moglo u\u010diti malen, Filipovi\u0107evim radom, i trudom njegovih suradnika, studenti su diplomirali\u00a0 engleski\u00a0 s dobrim izgovorom kao i solidnom\u00a0 percepcijom engleskih glasova u govoru, svjesni fonemskih i fonetskih razlika prema hrvatskome. To su zamje\u0107ivali i isticali izvorni govornici engleskoga jezika, kad bi, kao predava\u010di, posje\u0107ivali Odsjek za anglistiku, i dolazili u dodir s na\u0161im studentima. Usporedo s radom na primijenjenoj lingvistici, a u skladu sa znanstvenim kretanjima toga vremena,\u00a0 kad je anglo-ameri\u010dki struturalizam bio sav okrenut fonologiji, Filipovi\u0107 se oku\u0161ao i u teoretskoj lingvistici objaviv\u0161i rad na engleskom jeziku “The Phonemic Analysis of English Loan-Words in Croatian”(1960.) (“Fonemska analiza engleskih posu\u0111enica u hrvatskome”). Da je radio u tada zanimljivom podru\u010dju govore barem tri me\u0111unarodne recenzije njegove studije u renomiranim \u010dasopisima i od odli\u010dnih stru\u010dnjaka. O tom je radu pisao Einar Haugen, uz Uriela Weinreicha veliko ime u podru\u010dju jezika u kontaktu, u\u00a0 \u010dasopisu “Language” , Henry Kutchera,poznat po prvim poku\u0161ajima rada na velikim korpusima, u \u010dasopisu “Slavic Review” iz Chicaga i\u00a0 Branko Franoli\u0107, koji je doktorirao na francusko-hrvatskim jezi\u010dnim kontaktima, u \u010dasopisu “Linguistics” iz Amsterdama. Ovaj rad na adaptaciji engleskih fonema u hrvatskom\u00a0 ozna\u010duje i po\u010detak njegovih istra\u017eivanja u okviru lingvisti\u010dke discipline “Jezici u kontaktu”. Na tom podru\u010dju stekao je me\u0111unarodnu reputaciju svojim publikacijama i nastupimana na skupovima. Svoje je spoznaje o\u00a0 toj grani lingvistike opisao\u00a0 najprije u knjizi “Kontakti jezika u teoriji i praksi”(1971.), zatim u temeljitom djelu “Teorija jezika u kontaktu” (1986). To je vrijedna knjiga jer su sve tvrdje iznesene nakon detaljnoga ispitivanja svakoga vrijednog mi\u0161ljenja o dvojezi\u010dnosti i jezi\u010dnom posu\u0111ivanju koje\u00a0 se pojavilo u evropskim ili ameri\u010dim publikacijama prakti\u010dno otkada se filolozi sustavno bave tom problematikom. U ovu skupinu djela pripada i metodolo\u0161ki zanimljiva knjiga “Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku” (1990.) Istra\u017eivanja u tom smjeru nastavio je kao voditelj me\u0111unarodnog projekta “Engleski element u evropskim jezicima” (” The English Element in European Languages “) u koji je privukao desetke anglista iz nekoliko evropskih zemalja, a radove uredio i objavio u nekoliko svezaka. Jo\u0161 je jedno podru\u010d je\u00a0 zanimalo Rudolfa Filipovi\u0107a a to je kontrastivna (ili, po nekima,\u00a0 supostavna) lingvistika. Kao izvrstan organizator timskoga rada, na kontrastivnim projektima engleskoga prema hrvatskom i hrvatskoga prema engleskom uspio je anga\u017eirati velik broj anglista i kroatista. Na brojnim sastancima kontrastivnih projekata iznosili smo uvide iz svojih istra\u017eivanja i izlagali ih kritici svojih kolega. To su bili osobito \u017eivi i zanimljivi lingvisti\u010dki sastanci kakve\u00a0 je na\u0161a jezikoslovna zajednica rijetko uspjela odr\u017eati. Deseci publikacija tih dvaju projekata – na\u017ealost nedovoljno poznatih onima kojima bi bili korisni\u00a0 –\u00a0 mogu poslu\u017eiti\u00a0 kao temelj piscima ud\u017ebenika engleskoga i hrvatskog jezika, a poma\u017eu i izravno\u00a0 nastavnicima tih jezika. Iako se u ve\u0107ini slu\u010dajeva radi o deskriptivnim supostavljanjima pojedinih segmenata jezi\u010dnih ustrojstava,metode usporedbe i tipolo\u0161ki\u00a0 uvidi imaju i svoju teorijsku vrijednost. Me\u0111unarodna konferencija o kontrastivnim projektima, koja je odr\u017eana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970.godine, a sazvao ju je i organizirao R. Filipovi\u0107 imala je znatnoga odjeka u evropskoj kontrastivnoj lingvistici i\u00a0 radovi iz zbornika te konferencije \u010desto su citirani.\u00a0 Jezi\u010dni se dodiri ne ograni\u010davaju samo na standardne jezike ve\u0107 i na dodire dijalekata. Kad mu se ukazala prilika, Filipovi\u0107 se primio prou\u010davanja dijalekata na\u0161ih iseljenika u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. Na\u0161ao je na\u010dina da ispita govor nekih hrvatskih kolonija, od San Pedra u Kaliforniji do Hobokena blizu New Yorka, da bi utvrdio koliko se i u\u00a0 kojim uvjetima dijalekt mo\u017ee odr\u017eati pod pritiskom ve\u0107inskoga presti\u017enoga jezika. Posljednji rad koji je za \u017eivota znao da je objavljen ba\u0161 je bio iz tog podru\u010dja, a izi\u0161ao je u posebnom broju \u010dasopisa “International Journal of the Sociology of Language” , koji je posve\u0107en sociolingvistici u Hrvatskoj i kojemu je bio jedan od urednika. Rudolf Filipovi\u0107 ima bogatu bibliografiju na koju se obi\u010dno gleda kao\u00a0 na osobnu iskaznicu znanstvenika. Bilo je me\u0111utim u njegovu \u017eivotu stvari koje se ne mogu pro\u010ditati iz bibliografije, a za \u017eivot na\u0161e znanosti su ipak va\u017eni. Bibliografija ne mo\u017ee zabilje\u017eiti energiju, napore\u00a0 i vrijeme koje je Filipovi\u0107 ulo\u017eio u zgradu hrvatske anglistike. Odabrao je ljude koji su bili voljni u\u010diti, istra\u017eivati i pou\u010davati, poticao ih na rad i objavljivanje, i tokom vremena stvorio solidno organiziranu katedru za engleski jezik. I sada, kad njega nema kao\u00a0 i jo\u0161 nekih dobrih\u00a0 anglista kojima se bio okru\u017eio, Leonarda Spalatina i \u017deljka Bujasa, mi se preostali, kad se javi neki problem, \u010desto pitamo, kako bi to Filip –\u00a0 kako smo ga iza le\u0111a nazivali, jer je ina\u010de , o\u010di u o\u010di, za sve nas\u00a0 bio Rudi – kako bi on u toj situaciji postupio i problem rije\u0161io. Iz bibliografije\u00a0 tek pribli\u017eno proizlazi njegov me\u0111unarodni ugled me\u0111u lingvistima, posebno anglistima. Bio je \u0161iroko<\/span><\/p>\n

poznat i popularan.<\/span><\/p>\n

Nedavno je u ovoj dvorani Akademije predavao profesor Sture Ureland sa Sveu\u010dili\u0161ta u Manheimu. Tko je bio prisutan mogao je, sasvim neo\u010dekivano, od njega \u010duti koliko su Filipovi\u0107a cijenili i po\u0161tovali\u00a0 evropski lingvisti, osobito oni koji su se bavili jezi\u010dnim kontaktima. Na Filipovi\u0107ev poziv\u00a0 rado su se odazivala velika imena u anglistici i lingvistici da u nas predaju : Randolph Quirk, R.A Gimson, Einar Haugen, Charles Fillmore, Joshua Fishman, leksikograf Hornby i mnogi drugi.<\/span><\/p>\n

Svi smo bili svjesni Filipovi\u0107eva organizacijskog talenta.Kad god se ne\u0161to u hrvatskoj filologiji pokretalo, pozivalo se Filipovi\u0107a u pomo\u0107 da podupre, da pokuca na prava vrata, da obrazlo\u017ei. Djelovao je kao osniva\u010d ili suosniva\u010d\u00a0 mnogim na\u0161im \u010dasopisima i mnogima je bio urednik ili \u010dlan uredni\u0161tva\u00a0 (Suvremena lingvistika, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, Strani jezici, Filologija dr.). Organizacijske sposobnosti\u00a0 Filipovi\u0107eve\u00a0 nisu ostale nezamije\u0107ene ni na me\u0111unarodnoj razini, pa su ga Me\u0111unarodna asocijacije nastavnika stranih jezika (FIPLV) i Societas Linguistica Europea birale za svoga predsjednika. Moglo bi se o\u010dekivati da je osoba ovakve znanstvene i dru\u0161tvene anga\u017eiranosti \u0161krto upravljala svojim vremenom. Naprotiv, Rudolf Filipovi\u0107 je bio u dodiru, kako znate, obi\u010dan \u010dovjek, spreman da sa svakim porazgovori o bilo \u010demu. U dru\u0161tvu u kojem bi se on na\u0161ao nije bilo onih zbunjuju\u0107ih stanki, kad ponestane tema za razgovor. Sve ga je ljudsko zanimalo, o svemu rado raspravljao. I nakon godinu dana od njegova odlaska osje\u0107amo da je za sobom ostavio veliku prazninu. Mi,\u00a0 suradnici i u\u010denici Rudolfa Filipovi\u0107a\u00a0 mogli bismo parafrazirati Shakespearove stihove :<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

They have been at the great feast of languages ,<\/span><\/p>\n

and stolen the scraps. (Love’s Labour’s Lost,V.i.)<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

i re\u0107i, da smo s njime pribivali velikoj gozbi jezika i da smo sa nje pokupili pokoju\u00a0 mrvicu.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Slava i hvala Rudolfu Filipovi\u0107u.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Damir Kalogjera.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Filipovi\u0107, Rudolf, anglist<\/span><\/p>\n

(Zlatar 15.IX.1916 – Zagreb 20. XII.2000.).<\/span><\/p>\n

Diplomirao je engleski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940.g., a 1945. postavljen je za asistenta na engleskoj katedri. Akad.god.1945\/46.proveo je na studiju lingvistike\u00a0 na Sveu\u010dili\u0161tu u Shefieldu. Poslije je mnogo puta boravio u Britaniji i u SAD sudjeluju\u0107i na\u00a0 skupovima ili obavljaju\u0107i istra\u017eiva\u010dki rad. Doktorirao je disertacijom Odjeci engleske nji\u017eevnosti u Hrvatskoj u 19.stolje\u0107u<\/i> koja je, nadopunjena novim podacima, objavljena 1972. pod naslovom Englesko-hrvatske kulurne veze<\/i> kao sinteza vi\u0161egodi\u0161njih istra\u017eivanja. Utemeljuje katedru za engleski jezik, nakon \u0161to je izabran za docenta 1950. i usmjeruje je prema suvremenoj lingvistici uvode\u0107i niz novih kolegija. 1957. postaje izvanredni, a 1961.redoviti profesor.<\/span><\/p>\n

Zaslu\u017ean je za promicanje nastave engleskoga jezika u sredjim \u0161kolama, gdje prije II.svj. rata engleski nije imao tradicije.<\/span><\/p>\n

Napisao je niz ud\u017ebenika engleskoga jezika za srednje \u0161kole, kao i Gramatiku engleskog jezika<\/i> (1951.) koju prevodi na engleski i kao An Outline of English Grammar<\/span><\/i> do\u017eivjela je preko dvadeset izdanja. Engleski izgovor <\/i>\u00a01954.\u00a0 znatno je pridonio primjeni fonetike u nastavi engleskog jezika.<\/span><\/p>\n

Znanstveni su mu se interesi kretali u podru\u010dju kontaktne lingvistike te je objavio knjige The Phonemic Analysis of English Loan-Words in Croatian,<\/i> 1960., \u00a0Kontakti jezika u teoriji i praksi<\/i> 1970., Teorija jezika u kontaktu<\/i> 1986. i Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku<\/i> 1990. Vodio je obiman projekt kontrastivnog prou\u010davanja engleskog i hrvatskoga jezika i uredio velik broj njegovih publikacija.Tako\u0111er je pokrenuo i vodio projekt `Engleski element u evropskim jezicima’. Uredio je Englesko-hrvatski rje\u010dnik<\/i>, koji je do\u017eivio preko dvadeset dopunjenih izdanja. Odlikovao se izvanrednim organizacijskim sposobnostima pa je,uz svoj znanstveni rad, i po tome bio me\u0111unarodno poznat. Bio je me\u0111u osniva\u010dima \u010dasopisa Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia<\/i>, kao i \u010dasopisa Strani jezici,<\/i> te urednik \u010dasopisa Filologija<\/i>. Bio je \u010dlan mnogih me\u0111unarodnih lingvisti\u010dkih dru\u0161tava te predsjednik Societas linguistica Europea<\/span><\/i> i Federation internationale de professeurs de langues vivantes<\/i> . Bio je redoviti \u010dlan HAZU od 1979. g.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rudolf Filipovi\u0107\u00a0 1916-2000IN MEMORIAM Prije to\u010dno godinu dana, 2O. prosinca 2000., nakon te\u0161ke bolesti koja je trajala ne vi\u0161e od dva mjeseca,preminuo je, u 84. godini\u00a0 Rudolf Filipovi\u0107, istaknuti anglist. Njegov odlazak\u00a0 nije za na\u0161u jezikoslovnu zajednicu samo gubitak umirovljenoga sveu\u010dili\u0161nog nastavnika, koji se bio oslobodio napornih predavanja, ispita i administracije da bi se u […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[45],"tags":[],"class_list":["post-18493","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-web-stranice-clanova-odsjeka"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18493","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18493"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18493\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20417,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18493\/revisions\/20417"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18493"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18493"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/anglist.ffzg.unizg.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18493"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}